prva strana

Petak, 3. Maj 2024.

Revija KOLUBARA - Decembar 2004 > prilike

prijava | registracija

revija

stav

prilike

ljudi

prošlost

kalendar

dodatak

revija +

arhiva

impresum

pretraga

Pat pozicija raštimovanog orkestra

Branko Vićentijević (foto: Dragan Krunić)

DOKTOROVA FASCIKLA

Valjevski gradonačelnik je bezmalo dva bogovetna dana, 22. oktobra i 5. novembra, sve sedeći „k’o na iglama” u prvom redu velike sale SO Valjevo, u rukama držao kariranu fasciklu. Kada je došao red da je (konačno) otvori ispostavilo se da su u njoj bile biografije budućih saradnika, koje je trebalo da predloži skupštinskoj većini u lokalnom parlamentu. Svog zamenika, članove Opštinskog veća, načelnicu Opštinske uprave... Pisali su ih sami kandidati, pa je dr Tomić predloge kandidatura počinjao rečima „Rođen sam…”, ili „Rođena sam…”. I tako bi „rođen” devet puta (kod nas, uostalom, i mačka ima devet života, slatko od lubenica kuva se u devet voda, svinjska mast što se koristi umesto pomade prepira se u devet voda…).

Pravno zamešateljstvo, započeto 5. novembra, nastavljeno je narednih dana sporenjima o tome da li su Miroslav Milinović i Sreten Lazarević „novi odbornici” SO Valjevo iz Nove Srbije ili samo „prisutni građani” u nastavku konstitutivne sednice opštinskog parlamenta. Biva da Zakon o lokalnoj samoupravi, uostalom kao i Statut i Poslovnik o radu SO Valjevo iz njega izvedeni, jasno preciziraju da konstituisanje lokalnog parlamenta nije okončano sve dok se, kako to kaže opozicija, „na zakonit način” ne okonča izbor predsednika, njegovog zamenika i sekretara SO Valjevo. Tek potom, na novoj sednici, takođe sa punim kvorumom od (bar) 26 odbornika, mogu se verifikovati mandati novih odbornika, u ovom slučaju „građana” Milinovića i Lazarevića.
Oni, uostalom, nisu ni imali uverenja Opštinske iaborne komisije (OIK) da su izabrani za odbornike na listi „Nova Srbija – dr Jovan Tomić”, što je na pres konferenciji potvrdio i predsednik OIK-a, advokat Luka Aćimović (DS), kao što NS nije Verifikacionoj komisiji dostavila ni pisanu (i svojeručno potpisanu) saglasnost svih onih odborničkih kandidata, koji su se na izbornoj listi našli između onih koji su vratili mandate i onih koji ih prihvataju, o tome da ne žele da budu narodni predstavnici u SO Valjevo. Ostaje dilema da li to nije urađeno zbog toga što se „crevno-crnoj koaliciji” baš žurilo sa ustoličenjem novih kadrova, ili se „osnovano sumnjalo” da se bar jedan „preskočeni kandidat” stava bliskog Vasiljeviću i Bogdanoviću neće tek tako odreći zakonske mogućnosti da sedne u odborničke klupe.

Posle svega, takođe je nejasno kako su se o zanat kojim se svakodnevno bave, ali i o svoje pravničke diplome, tako lako ogrešili pravnici – odbornici ili budući funkcioneri identičnog obrazovanja. Nije, naime, nikakva tajna da je i advokat Veran Panić, odbornik SRS, bio pri „ličnom stavu” da je sve to bila „velika lakrdija”. On je, međutim, svoju „hrabrost” već iskazao 1992, kada je, kao odbornik SPS-a, glasao za atak (nove) vlasti na Radio Valjevo. Šteta je što u mogućoj situaciji, ukoliko Ministarstvo za lokalnu samoupravu Srbije postupak konstituisanja nove valjevske opštinske vlasti vrati na početak, ili u SO Valjevo uvede privremene mere, njihova „majstorska pisma” neće biti izložena ponovnoj proveri.